Kinematografija s prostora bivše Jugoslavije dala je filmove koji su osvajali najveće svjetske nagrade, ali i komedije koje generacije citiraju za stolom. Ovo je naš izbor filmova koje bi trebalo pogledati barem jednom.
„Otac na službenom putu“ (1985)
Film Emira Kusturice o sarajevskoj porodici pedesetih godina, ispričan iz perspektive dječaka, osvojio je Zlatnu palmu u Cannesu i bio nominovan za Oscara. Spoj humora i drame, privatne priče i političkog vremena, i danas djeluje svježe.
„Sjećaš li se Dolly Bell?“ (1981)
Kusturičin igrani debi, smješten u sarajevsko predgrađe, nagrađen je u Veneciji kao najbolji prvi film. Priča o odrastanju, muzici i prvoj ljubavi postala je kultna.
„Ko to tamo peva“ (1980)
Komedija Slobodana Šijana o putovanju autobusom pred početak Drugog svjetskog rata smatra se jednim od najboljih filmova jugoslovenske kinematografije. Mnoge replike iz filma ušle su u svakodnevni govor.
„Ničija zemlja“ (2001)
Debitantski film Danisa Tanovića, crna komedija o dvojici vojnika zarobljenih u rovu između linija, osvojio je Oscara za najbolji strani film, kao i nagradu za scenarij u Cannesu. To je prvi Oscar u historiji bosanskohercegovačke kinematografije.
„Grbavica“ (2006)
Film Jasmile Žbanić o majci i kćerki u poslijeratnom Sarajevu osvojio je Zlatnog medvjeda na Berlinskom filmskom festivalu. Snažna, tiha priča o posljedicama rata koje se ne vide na prvi pogled.
„Quo vadis, Aida?“ (2020)
Žbanićin film o prevoditeljici UN-a u julu 1995. u Srebrenici bio je nominovan za Oscara za najbolji međunarodni film i za nagradu BAFTA. Jedno od najvažnijih filmskih svjedočanstava o genocidu u Srebrenici.
Zašto se vraćamo starim filmovima
Klasični filmovi s naših prostora za mnoge su gledaoce više od zabave. Oni čuvaju sliku gradova, govora, mode i navika jednog vremena, pa su svojevrsna vremenska kapsula. Mlađe generacije kroz njih upoznaju svijet u kojem su odrastali njihovi roditelji, a starije se s nostalgijom prisjećaju mjesta koja su se u međuvremenu promijenila.
Mnoge replike iz komedija postale su dio svakodnevnog govora, pa ih ljudi koriste i kada nisu sigurni iz kojeg filma potiču.
Nova generacija autora
Uz klasike vrijedi pratiti i savremenu produkciju. Mladi režiseri i režiserke iz BiH i regije redovno učestvuju na velikim evropskim festivalima, često s filmovima koji su nastali uz podršku regionalnih koprodukcija i fondova. Sarajevo Film Festival, kinoteke i domaće platforme dobro su mjesto da otkrijete nove naslove prije nego što postanu poznati široj publici.
Savjet: mnogi od ovih filmova povremeno se prikazuju na javnim televizijama i u programima kinoteka – pratite najave.
