Teško je pronaći nekoga u Bosni i Hercegovini ko ne zna barem jednu sevdalinku. Ta urbana tradicionalna pjesma nastajala je stoljećima u gradovima – u avlijama, kafanama i na sijelima – a pjevala je o ljubavi, čežnji i gubitku.
Odakle riječ „sevdah“
Riječ sevdah dolazi preko turskog jezika iz arapskog, gdje je izvorno označavala „crnu žuč“, za koju se vjerovalo da izaziva melanholiju. U našem jeziku sevdah je postao naziv za posebnu vrstu ljubavne čežnje, slatke i bolne u isto vrijeme.
Muzika bez žurbe
Sevdalinku prepoznajete po sporom tempu, bogatim melodijskim ukrasima i slobodnom ritmu u kojem pjevač ima prostora da „razvuče“ stih. Tradicionalno se pratila na sazu, kasnije na harmonici, a danas je sviraju i gudački kvarteti, džez sastavi i elektronski producenti.
Velika imena
Za mnoge je zlatno doba sevdaha vezano za radio i ploče 20. stoljeća i interpretatore poput Safeta Isovića, Himze Polovine, Zaima Imamovića i Zehre Deović. Njihove snimke i danas su mjerilo za nove generacije pjevača.
Nova generacija sevdaha
Posljednjih decenija sevdalinka je doživjela pravu renesansu. Mladi muzičari kombinuju je s džezom, rokom i world music zvukom, a koncerti u Sarajevu, Mostaru i Tuzli pune se publikom koja nije odrasla uz tranzistor. Sevdah se danas sluša i u Beču, Istanbulu i Tokiju.
Zaštićeno naslijeđe
U decembru 2024. sevdalinka je upisana na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Upis ne znači da pjesma postaje muzejski eksponat – naprotiv, priznaje da je riječ o živoj tradiciji koja se prenosi s koljena na koljeno.
O čemu pjeva sevdalinka
Teme sevdalinki gotovo su uvijek lične: zabranjena ljubav, djevojka na pendžeru, momak koji odlazi u daleki svijet, majka koja ne da kćer za voljenog. U mnogim pjesmama spominju se stvarna mjesta i ličnosti, pa su sevdalinke i svojevrsna usmena historija gradova. Pjesme poput onih o Mostaru, Banjoj Luci, Travniku ili Sarajevu i danas izazivaju posebne emocije kod ljudi koji su iz tih gradova otišli.
Kako slušati sevdah
Sevdalinka nije muzika za pozadinu. Najbolje je slušati je u miru, obraćajući pažnju na tekst i način na koji pjevač oblikuje svaku riječ. Isti stih kod dva interpretatora može zvučati potpuno drugačije – kod jednog kao tiha tuga, kod drugog kao gotovo dramatična ispovijest. Upravo ta sloboda interpretacije čini sevdah živim: svaka generacija u pjesmi pronađe nešto svoje, a stari stihovi dobiju novo značenje.
Za početak preporučujemo da poslušate stare radijske snimke, a zatim savremene obrade – razlika će vam pokazati koliko je ovaj žanr fleksibilan.
