Sjevernoatlantski savez (NATO) osnovan je 4. aprila 1949. potpisivanjem Sjevernoatlantskog ugovora u Washingtonu. Osnovalo ga je dvanaest država, a danas ima 32 članice – posljednja se pridružila Švedska, u martu 2024.
Član 5: napad na jednog je napad na sve
Srž saveza je član 5 Ugovora: oružani napad na jednu članicu smatra se napadom na sve. Svaka država sama odlučuje kakvu će pomoć pružiti, ali obaveza solidarnosti je jasna. Član 5 aktiviran je samo jednom u historiji – nakon terorističkih napada na Sjedinjene Države 11. septembra 2001.
Odluke se donose konsenzusom
U NATO-u nema glasanja većinom. Sve odluke Sjevernoatlantskog vijeća, glavnog političkog tijela, donose se konsenzusom – dovoljno je da se jedna članica usprotivi pa da odluka ne prođe. Zato pristupanje novih članica traži saglasnost svih postojećih i ratifikaciju u njihovim parlamentima.
Kako se postaje članica
Država koja želi u savez obično prolazi kroz partnerske programe, a zatim kroz Akcioni plan za članstvo (MAP), u kojem provodi političke, vojne i pravne reforme. Bosna i Hercegovina je u MAP pozvana 2010. godine, a pitanje članstva i danas izaziva različite stavove domaćih političkih aktera.
Šta NATO nije
NATO nema vlastitu vojsku u klasičnom smislu – snage su nacionalne, a stavljaju se pod komandu saveza za konkretne misije. Savez također ne odlučuje o unutrašnjoj politici država članica. Budžet NATO-a za zajedničke troškove relativno je mali; mnogo češće se govori o cilju da svaka članica za odbranu izdvaja određeni postotak vlastitog BDP-a.
Glavne institucije saveza
Sjedište NATO-a nalazi se u Briselu. Na čelu političke strukture je generalni sekretar, kojeg biraju države članice i koji predsjedava Sjevernoatlantskim vijećem. Vojnu stranu vodi Vojni komitet, sastavljen od načelnika generalštabova država članica, a komanda operacija nalazi se u Monsu, u Belgiji.
Države članice redovno se sastaju na nivou ambasadora, ministara odbrane i vanjskih poslova, a samiti šefova država i vlada održavaju se uglavnom jednom godišnje. Na samitima se usvajaju zajednički dokumenti koji određuju prioritete saveza za naredni period.
NATO i Bosna i Hercegovina
NATO je imao važnu ulogu u završetku rata u BiH, a nakon Dejtona predvodio je mirovne snage IFOR i potom SFOR. Od 2004. vojnu misiju u zemlji preuzela je Evropska unija kroz operaciju EUFOR Althea, dok NATO i dalje ima savjetodavni štab u Sarajevu. Oružane snage BiH, formirane 2006. spajanjem entitetskih vojski, učestvuju u partnerskim programima i međunarodnim mirovnim misijama.
